1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
PravosuđeNemačka

Odlazi predvodnica borbe protiv utaje poreza u Nemačkoj

23. april 2024.

Državna tužiteljka Ane Brorhilker stekla je ime godinama vodeći istragu utaje poreza u tzv. Cum-Ex skandalu čiji trag vodi sve do samog političkog vrha. Ona sada napušta tu dužnost i prelazi u nevladinu organizaciju.

https://p.dw.com/p/4f4LG
Ane Brorhilker je „dušom i telom“ bila državna tužiteljka, ali veruje da će van sistema moći da uradi još više
Ane Brorhilker je „dušom i telom“ bila državna tužiteljka, ali veruje da će van sistema moći da uradi još višeFoto: Marius Becker/dpa/picture alliance

Nemačku već godinama potresa tzv. Cum-Ex skandal. To je sigurno najveći slučaj privrednog kriminala u posleratnoj istoriji zemlje – tačnije, najveći slučaj poznat i istražiocima i javnosti. Naime, državna tužiteljka Ane Brorhilker, koja je bila na čelu specijalnog odeljenja formiranog samo za taj slučaj, otkrivala je kriminal i moguće krivce doslovno gde god da se okrenula.

U ovom trenutku se procenjuje da je iz državne kase ukradeno bar 12 milijardi evra, a istraga se vodi protiv oko 1.700 osoba – bankara, preduzetnika, finansijskih savetnika, berzanskih špekulanata... Bilo bi ih verovatno i više, da državna tužiteljka još od 2012. kada je počela da se bavi tim slučajem nije stalno nailazila na otpor – i nadležnih i politike.

„Cum-Ex“ metoda utaje poreza očigledno se raširila po Nemačkoj
„Cum-Ex“ metoda utaje poreza očigledno se raširila po NemačkojFoto: Christoph Hardt/Panama Pictures/picture alliance

Najjednostavnije rečeno, Cum-Ex prevara zasniva se na jednoj prilično glupoj „rupi“ u odredbi o plaćanju poreza na dividendu od deonica, dakle na dobit koju neko deoničarsko društvo deli vlasnicima deonica. Privatne osobe tu plaćaju porez, ali finansijske institucije – ne. Cum-Ex znači to što znači: „sa-bez“. Privatnik dakle „prodaje“ paket deonica banci „sa dividendom“ i onda plati porez, a ta institucija prodaje deonicu po manjoj vrednost, jer je „bez dividende“.

Deonice se vrte, a porez se vraća

Ali, prvi vlasnik za taj porez dobije potvrdu koja postaje doslovno „zlata vredna“. Jer, onda banke – štaviše, za istu deonicu i po nekoliko banaka i finansijskih institucija – traže i dobijaju povraćaj poreza koji nikad nisu ni platile, a deonice na kraju često završe kod istog vlasnika koji je i počeo „prodaju“. A svi zajedno su tada s mnogo debljim novčanicima.

Čini se da je prevaru jednostavno otkriti, ali to uopšte nije tako. Naravno da se svi trude da prikriju tragove i poreznicima nije jednostavno da utvrde na koju je to tačno deonicu plaćen porez koji treba da bude vraćen.

Povrh toga, poreski uredi u Nemačkoj organizovani su regionalno, a prevaranti tu ne poznaju nikakve granice. I bilo bi možda jednostavno da je reč o jednom prevarantu i jednoj banci, ali ima gomila institucija koje „u četiri oka savetuju“ svoje klijente o tim transakcijama. Potrebno je dale proveriti na hiljade i hiljade transakcija. Sve u svemu, potraga više liči na slaganje slagalice u mrklom mraku i to po orkanskom vetru.

Pažnju istražitelja brzo je privukla i banka Varburg u Hamburgu
Pažnju istražitelja brzo je privukla i banka Varburg u HamburguFoto: Axel Heimken/dpa/picture alliance

A državna tužiteljka Ane Brorhilker je bila neumorna. I veoma uspešna. Još 2012. njen tim je uspeo da pronađe krunskog svedoka koji je tužilaštvu objasnio kako to sve funkcioniše – i kako se to proteže kroz čitav niz finansijskih institucija i banka u Nemačkoj, velikih i malih, lokalnih i međunarodnih, kao što je Dojče Bank. Idejni tvorac tog „poslića“, finansijski savetnik Hano Berger, uspeo je u početku da pobegne u Švajcarsku, ali je ipak na sudu u Bonu 2019. pravosnažno osuđen na osam godina zatvora.

„Čerupaju nas kao gusku“

Tužiteljka Brorhilker pretrpela je i mnogo udaraca. Ona se, naime, odavno zainteresovala i za hamburšku banku Varburg, a kako se čini njoj je pomogao da zamete tragove i tadašnji premijer tog grada-pokrajine – a to je tada bio Olaf Šolc. Državna tužiteljka zatražila je nalog za pretres banke, ali njen zahtev je bio odbijen, jer se o njemu nije raspravljalo u nadležnom poreskom uredu. Pretres je doduše sproveden godinu dana kasnije, ali tada više nije nađeno ništa što bi teretilo današnjeg nemačkog kancelara.

Zbog moguće „male pomoći“ banci Varburg pred istražnim povereništvom odgovarao je i kancelar Šolc, ali kada je konačno izvršen pretres, dokaza više nije bilo, a kancelar je rekao da „ne može tačno da se seti…“
Zbog moguće „male pomoći“ banci Varburg pred istražnim povereništvom odgovarao je i kancelar Šolc, ali kada je konačno izvršen pretres, dokaza više nije bilo, a kancelar je rekao da „ne može tačno da se seti…“Foto: Christian Charisius/dpa/picture alliance

Ipak, bilo je i mnogo uspeha i zato je pravi šok bila informacija javnog servisa WDR koji je preneo da je tužiteljka ovog ponedeljka 22. aprila zatražila ostavku pred glavnim državnim tužilaštvom Nemačke. Pritom je Ane Brorhilker za WDR izjavila: „Uvek sam bila dušom i telom državna tužiteljka, naročito kada je u pitanju privredni kriminal. Ali, uopšte nisam zadovoljna kako se u Nemačkoj prati kriminal u svetu novca. Često je tu reč o počiniocima s mnogo novca i dobrim vezama, a njima se suprotstavlja slabašno postavljeno pravosuđe.“

Najviše je, kaže, ljuti to što baš takvima često bude prekinut postupak ako su platili određenu kaznu: „Tako ispadan da se mali vešaju, a veliki puštaju na slobodu“.

Pritom ta kazna nikada nije onaj iznos koji je ukraden iz državne kase. „Zašto bismo puštali da nas čerupaju kao gusku“, pita Brorhilker.

Ipak, shvatila je na kraju, da jedna državna tužiteljka tu malo toga može da promeni.

Mišljenje javnosti je jasno: sve te lopove treba strpati u zatvor. Ali, to nije nimalo jednostavno…
Mišljenje javnosti je jasno: sve te lopove treba strpati u zatvor. Ali, to nije nimalo jednostavno…Foto: Thomas Banneyer/dpa/picture alliance

Radi se i dalje – ako će biti podrške

Ane Brorhilker najavljuje da prelazi u nevladinu organizaciju „Preokret u finansijama“ (Finanzwende) koja kao institucija civilnog društva traži način kako da se zakonima i propisima spreči takva pošast. Svoju odluku ovako opisuje: „To je kao kad neki lekar odluči da više ne leči pojedinačne bolesnike, već prelazi u istraživački rad kako bi razvio terapiju kojom bi tu nedaću sasekao u korenu.“

A da li se bivša tužiteljka boji da će oni protiv kojih se vodi istraga u Cum-Ex skandalu ostati pošteđeni nakon njenog odlaska? „Mi smo u međuvremenu stvorili veliki tim, više od 30 državnih tužilaca angažovano radi na tim slučajevima. Osnovana su četiri odeljenja sa četiri načelnika odeljenja. Dobro su opremljeni i mislim da moje kolege rade odličan posao. Ako ih i dalje budu podržavali, sve će i dalje dobro da teče.“

Ali, upravo je umela da bude „podrška“ problem – iako je Brorhilker znala s tim da se nosi. Tako je na primer aktuelni ministar pravosuđa pokrajine Severna Rajna Vestfalija, političar Zelenih Benjamin Limbah, planirao da podeli specijalno odeljenje na čijem je čelu bila Brorhilker i postavi joj šefa koji bi je „usmeravao i pomagao joj“. Jer, kako je rekao, „jedna jedina nadležna osoba ne može da podnese toliku veliku radnu obavezu“. No nakon pravog urlika i u javnosti i u medijima, ministar je brzo odustao od te svoje ideje.

A Ane Brorhilker isto tako tvrdi da ova odluka o ostavci nije posledica pritisaka. Kaže da je nakon slučaja sa ministrom Limbahom imala „podršku odozgo“.

mb/aš (wdr)